Vaktija Bijeljina na našoj stranici je  usklađena sa vaktijom IZ. Možete biti sigurni da je tačna i ispravna. 

Vaktija Bijeljina je raspored islamskih dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta u vremenu kada nastupi mjesec Ramazan.

Kada vjernik stupa u namaz mora znati da li je nastupilo namasko vrijeme, a da bi znao tačno vrijeme on će pogledati namaska vremena na vaktiji.

O BIJELJINI

Bijeljina je grad koji se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, u središtu plodne ravnice Semberije. Bijeljina broji 107.715 stanovnika, a područje opštine leži na velikim podzemnim rezervama geometralne vode sa temperaturom od najmanje 75 stepeni Celzijusovih, što je čini najtoplijom u Republici Srpskoj.

HISTORIJA

Najstariji potvrđeni tragovi života ljudi na prostoru današnjeg Grada Bijeljina potiču iz mlađeg kamenog doba – neolita (5.000 – 3.000 godine p.n.e.). Takođe, pronađeni su i materijalni tragovi iz perioda bronzanog i gvozdenog doba. Najviše nalaza iz ovih perioda praistorije pronađeno je u atarima sela Ostojićevo, Batković, Glavičice, Dvorovi, Kojčinovac, Patkovača i Triješnica. Karakteristike grnčarije, oruđa i oružja nedvosmisleno potvrđuju kulturne veze prastanovnika Semberije sa vinčanskom neolitskom kulturom, odnosno, sa kulturama bronzanog doba – vučedolskom, kostolačkom i badenskom.

Arheološki nalazi iz gvozdenog doba vezuju se za dolazak keltskih plemena, u predvečerje rimskih osvajanja (8-1. vijek p.n.e). 

U antičkom periodu (1-5. vijek nove ere) Semberija je, kao i cijela Posavina, bila dio rimske provincije Panonije. Najznačajnija arheološka otkrića iz rimskog perioda pronađena su na lokalitetima Prekaje u Brocu (rimska vila), Kojčinovac (nadgrobni spomenik), Velika Obarska (olovna pločica kultne namjene sa predstavom tzv. Podunavskih konjanika), Amajlije (bronzana figurina visine 13 cm), Modran (ostava rimskog novca), Dijelovi (dvije kamene skulpture lavova), a otkriveni su i lokaliteti u Janji, Dvorovima, Batkoviću, Patkovači. Negdje na prostoru Donjeg Podrinja (na jednoj od obala Drine) nalazilo se rimsko naselje Ad Drinum (Na Drini), ali još uvijek nije poznato njegovo tačno mjesto.

Brojna bogata arheološka i druga istraživanja pružaju pouzdane dokaze o naseljenosti ovih prostora još u doba praistorije, oko 5.000 godina prije nove ere. Bijeljina se prvi put pominje u jednom dokumentu na latinskom jeziku od 1466. godine. Za srednji vijek karakteristične su bile borbe za prevlast u Semberiji od strane vladara susjednih država, kao i sitnijih feudalaca. Oslabljene borbama i feudalnom neslogom, Bijeljina i Semberija, dijelile su sudbinu najvećeg dijela okolnih zemalja i završile u rukama osmanskog carstva 1530. godine. Nakon jednog vijeka relativno stabilnog perioda pod turskom vladavinom, dolazi do niza ratnih sukoba u kojima je Bijeljina pretrpjela velika razaranja. Veliki dio stanovništa se privremeno ili trajno iseljavao i migrirao, a o relativnoj stabilizaciji možemo ga govorimo tek po Austro-Ugarskoj okupaciji 1787. godine. Za vrijeme Austro-Ugarske okupacije, Bijeljina prolazi kroz preporod, grad se modernizuje te zahvaljujuci značajnom strateškom položaju, ubrzano razvija.

TURIZAM

Zahvaljujući tradicionalnom gostoprimstvu Semberaca, sve kvalitetnijoj ponudi u oblastima vjerskog, lovnog, ribolovnog, banjskog, tranzitnog, sajamskog i etno-turizma, tragovima bogate istorije i položaju na raskršću važnih putnih pravaca, Grad Bijeljina je postao privlačna turistička destinacija koju posjećuje sve više domaćih i stranih turista. Semberci sve više postaju svjesni turističkih mogućnosti svog zavičaja i ulažu značajna sredstva u razvoj ove privredne grane. 

vaktija bijeljina
Vaktija Bijeljina

VJERSKI TURIZAM

U Semberiji postoji nekoliko poznatih vjerskih objekata koji privlače brojne turiste.

Najstarije sakralno središte i, ujedno, najstarija građevina u Gradu Bijeljina je Manastir Tavna sa crkvom Svete Trojice, građen vjerovatno početkom 14. vijeka. Pretpostavlja se da je zadužbina Vladislava i Urošica, sinova kralja Dragutina Nemanjića. Mnogo puta je razaran, ali je svaki put vaskrsavao još ljepši. Manastirski kompleks je smješten na majevičkom pobrđu, na oko 18 kilometara jugozapadno od Bijeljine, prema opštinama Ugljevik i Zvornik. Do Manastira se dolazi magistralnim putem od Bijeljine prema Zvorniku, od kog se na 25. kilometru od Bijeljine, u selu Glavičicama, odvaja asfaltni put kojim se posle 5-6 kilometara stiže do Manastira.

ARHITEKTONSKO NASLIJEĐE

Bijeljina ubrzano izrasta u moderan grad u kojem novo sve više zamjenjuje staro. Ipak, Bijeljinci ljubomorno čuvaju nekoliko starih građevina koje predstavljaju prave arhitektonske i kulturne bisere. Među njima se izdvajaju zgrade Muzeja Semberije, crkve Svetog Đorđa, zgrada Gradske uprave, Pavlović banke, Atik-džamije i Osnovne škole „Sveti Sava“, a Gradski park u centru Bijeljine, podignut prije više od 100 godina, jedan je od najvećih u Republici Srpskoj i BiH. 

Vaktija Bijeljina je raspored dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta za vrijem Ramazana. Ako vas zanimaju vaktije za druge gradove posjetite stranice: Vaktija Srebrenik, Živinice vaktija, Gračanica vaktija, vaktija Gradačac, Banovići vaktija, Kalesija vaktija i vaktija Brčko

vaktija bijeljina
Vaktija Bijeljina

Koliko je koristan ovaj sadržaj?

Kliknite na zvjezdicu da biste je ocijenili!

Prosječna ocjena / 5. Brojanje glasova:

Još uvijek nema glasova. Ocijenite prvi!