Vaktija Banja Luka na našoj stranici je usklađena sa vaktijom IZ. Možete biti sigurni da je tačna i ispravna. 

Vaktija Banja Luka je raspored islamskih dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta u vremenu kada nastupi mjesec Ramazan. Kada vjernik stupa u namaz mora znati da li je nastupilo namasko vrijeme, a da bi znao tačno vrijeme on će pogledati namaska vremena na vaktiji.

BANJA LUKA GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Banja Luka je drugi po veličini grad u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva iz 2013. cijela općina broji 185 042 stanovnika i do 2019. bilježi pad budući da posljednja procjena zavoda za statistiku iznosi 184 843. Banja Luka je središte Bosanske Krajine, regije na sjeverozapadu BiH. Grad leži na rijeci Vrbasu. Banja Luka je drugi grad po veličini u BiH.

Područje grada ima površinu od 1.239 km2. Banja Luka leži s obje strane rijeke Vrbas, u tektonskoj uvali pravca sjeveroistok-jugozapad. Sam grad se prostire na 150 km2, a nalazi se na 44º46′ sjeverne zemljopisne širine i 17º11′ istočne zemljopisne dužine. Prosječna nadmorska visina iznosi 164 metra.

BANJA LUKA HISTORIJA

Banja Luka je bila obično najjužnije veće uporište Zagrebačke biskupije, a inače je pripadala Donjim krajevima, odnosno starohrvatskoj župi Plivi.  Početkom 15. st. pripada plemiću i hrvatskom banu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću. U to vrijeme se javlja i novi naziv – Banja Luka (u značenju Banska livada, po banu), koji je ostao do danas. Padom Bosne pod Turke 1463. g., Banja Luka je postala dijelom Jajačke banovine utemeljene radi otpora turskom osvajanju. U toj krajini bila je jedan od najvažnijih gradova. Godine 1528. g., Turci osvajaju cijelu Jajačku banovinu, time i Banju Luku.

U osmanskoj državi postala je sjedište nahije (Banjolučka nahija), od 1553. Bosanskog sandžaka Turske Hrvatske, od 1580. do 1639. Bosanskog vilajeta te od 1851. Banjolučkog okruga. Time počinje razdoblje turske vlasti koje je trajalo sve 1878. g. kada dolazi pod protektorat Austro-Ugarske Monarhije. U to vrijeme dolazi do bitnih promjena jer velik dio dotadašnjeg hrvatskog stanovništva iseljava prema zapadu, preostalo hrvatsko stanovništvo je pod pritiskom islamizacije, a u grad, kao i u sve krajeve koje su osvojili Turci, dolazi velik broj Vlaha, kasnije pravoslavnih Vlaha.

Najstarije tursko naselje bilo je u Gornjem Šeheru i razvijalo se pretežno s desne strane Vrbasa, dok se razvoj Banje Luke s lijeve strane odvijao drugom polovicom 16. stoljeća, naročito u doba Ferhat-paše koji je 1573. godine prenio središte bosanskog pašaluka iz Travnika u Banju Luku. Banja Luka je ostala središte Pašaluka sve do 1639. godine. Putopisci iz 17. stoljeća ističu Banju Luku kao veliko i napredno gradsko sjedište s jakom vojničkom posadom. U drugoj polovici 18. stoljeća stanovništvo Banje Luke se naglo smanjuje.

Ovome je prethodilo prenošenje središta pašaluka 1639. godine iz Banje Luke, te česti i dugi ratovi s Austrijom i Ugarskom, kao i unutrašnji nemiri. Banja Luka je, ipak, ponovo postala jako upravno, gospodarsko i obrtno središte, zahvaljujući svom povoljnom prometnom i klimatskom položaju. Zbog bogatog žitorodnog zaleđa – Lijevče polja i nadaleko čuvenih proizvoda banjolučkih obrtnika, naročito predmeta od kože, krzna, zlata i srebra, Banja Luka je privukla mnoge srpske obitelji, pogotovo iz Hercegovine, Makedonije i Sarajeva.

Prema pisanju Giljferdinja, ruskog konzula u Sarajevu, gotovo svi pravoslavni banjolučki trgovci bili su doseljenici iz Trebinja. On dalje kaže kako je bila obrazovana posebna kasta trgovaca, koja je predstavljala svojevrsnu aristokraciju u odnosu na ostalo stanovništvo.

BANJA LUKA STANOVNIŠTVO

Prvi popis stanovništva u Banjoj Luci provele su Austro-ugarske vlasti 1879. godine. Naselje Banja Luka tada je imalo 9.650 stanovnika, a kotar (veća upravna jedinica, slično županiji) 86.209 stanovnika. Svakim sljedećim popisom stanovnika utvrđen je sve veći broj te je grad sve više rastao.

Na popisu stanovništva 1910. muslimani su u Banjoj Luci bili većina s 43%, a Hrvata je bilo 28% i Srba 26%. Jedini, ali neznatan pad s obzirom na prethodni popis, bilježi se 1948. godine, a glavni razlog je Drugi svjetski rat. Tim popisom u Banjoj Luci zabilježeno je 31.223 stanovnika. Najveći rast broja stanovnika grad doživljava u godinama poslije potresa 1969. godine.

Nakon spomenutog događaja izgrađen je velik broj naselja, što je ubrzalo doseljavanje novog stanovništva iz okolnih krajeva. Tako prema popisu iz 1971. godine Grad Banja Luka ima 90.831 stanovnika, a banjolučka općina 158.736 stanovnika.

KULTURA U BANJA LUCI

Dok Banjom Lukom nisu došli osmanski vladari, u njoj je bilo oko 120 crkava. Od toga je bilo 15 franjevačkih te nekoliko samostana: dominikanskih, pavlinskih i ivanovačkih.

Od svih tih crkava preživjela je jedino crkva sv. Ive u Podmilačju, koju su velikosrbi srušili u agresiji 1993. godine. U europsko kulturno ruho Banja Luka počela se vraćati tek s austrougarskom okupacijom, jer je turska vlast bila nepovjerljiva prema svim europskim idejama i kulturnim potrebama. Najjači kulturni trag u novijoj Banjoj Luci, pored nekoliko osnovnih i vjerskih škola, trgovačke i djevojačke škole, ostavila je Velika realka, gimnazija otvorena 1895. godine.

Njeno otvaranje privuklo je u Banju Luku veći broj intelektualaca profesora. Organiziraju se đačka i građanska prosvjetno-kulturna društva i ustanove, koji održavaju veze s gradovima u unutrašnjosti. Dolazak Petra Kočića (1906.) u Banju Luku označava početak jednog novog povijesnog poglavlja u životu grada. Petar Kočić je pokrenuo listove “Otadžbina” i “Razvitak” oko kojih se okuplja grupa kulturnih, književnih i političkih zaposlenika iz ovog grada. Danas je Banja Luka sveučilišno središte sjevernog dijela Bosne. U znak zahvalnosti Petru Kočiću u Banjoj Luci je početkom 1930. godine osnovano društvo “Zmijanje”.

Ono je namjeravalo Kočiću podići spomenik i prenijeti njegove kosti u Banju Luku. Spomenik su, dvije godine kasnije, izradili kipari Antun Augustinčić i Vanja Radauš te je otkriven 6. studenog 1932. godine. Posmrtni ostatci pisca i narodnog tribuna nisu preneseni u Banju Luku, jer je njegova obitelj odustala od toga. Banja Luka danas djeluje kao kulturno središte.

Narodna i sveučilišna knjižnica “Petar Kočić” ima 150 000 knjiga i 3500 unikata velike vrijednosti. Narodno kazalište osnovano je 1930. godine. U isto vrijeme osnovan je i Muzej, koji kao i Arhiv posjeduje značajno kulturno-povijesno blago.

Tu su nadalje još i Umjetnička galerija, Dječje kazalište. Banja Luka je i medijski centar, jer u njoj djeluju mnogobrojne televizijske i radio stanice, a mnoštvo listova i časopisa izlazi u Banjoj Luci.

GDJE JESTI U BANJA LUCI

Duž cijele Banja Luke postoji veliki izbor najrazličitijih restorana u kojima možete da predahnete i da napunite baterije za nastavak istraživanja ovog nesvakidašnjeg grada. Kao i svaki veliki grad, ishrana je raznovrsna, pa je Banja Luka bogata najrazličitijim tipovima kuhinja, od domaće pa sve do najegzotičnije svjetske hrane. Cena samih obroka zavisi ali se kreće od 8 eura pa sve do 20 u zavisnosti od kuhinje i veličine obroka.

Ovde smo za vas spremili nekoliko restorana u zavisnosti od vaših preferencija: Gdje na doručak – ukoliko želite da probate domaće specijalitete za doručak, preporučujemo vam restorane: Restoran i Lounge bar Integra, restoran Dom, Lounge bar IN… Banjalučki ćevapi i jagnjetina – ne postoji osoba koja je bila u Banja Luci, a da nije probala banjalučke ćevape.

Zato preporučujemo sledeća mjesta: Kod Muje, Kod Mahe. Za one koji ne mogu odoleti jagnjetini: restoran Kazamat, restoran Mala Stanica, restoran Orhideja… Za ljubitelje italijanske kuhinje: Picerija kod Brke, Sanremo, Intermezzo, Bife Kola, restoran Mala Stanica, Agi Pasta Away Za ljubitelje čuvenih banjalučkih dezerta: restoran DOM, poslastičarnica Cookie bar, Mala Stanica…

Vaktija Banja Luka je raspored dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta za vrijem Ramazana. Ako vas zanimaju vaktije za druge gradove posjetite stranice: Vaktija Sarajevo, Brčko vaktija, Gračanica vaktija, vaktija Gradačac, Banovići vaktija, Kalesija vaktija i vaktija Mostar.