Vaktija Lopare na našoj stranici je usklađena sa vaktijom IZ. Možete biti sigurni da je tačna i ispravna.
Vaktija Lopare je raspored islamskih dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta u vremenu kada nastupi mjesec Ramazan.
Kada vjernik stupa u namaz mora znati da li je nastupilo namasko vrijeme, a da bi znao tačno vrijeme on će pogledati namaska vremena na vaktiji.
VAKTIJA LOPARE – O LOPARAMA
Lopare su naseljeno mjesto i središte istoimene općine u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Lopare se nalaze u živopisnom krajoliku, gdje planina Majevica prelazi sa svojih visova ka ravnici, Semberiji i Posavini. Lopare su oduvijek bile centar tog dijela Podmajevice, a danas imaju sve mogućnosti da postanu grad koji u ekološki zdravoj sredini, može biti značajno privredno, zdravstveno i turističko središte tog dijela Bosne i Hercegovine.
VAKTIJA LOPARE – HISTORIJA
Ime Lopare, prema legendi, potiče od antičkog lopara, drvenog alata sličnog lopati za ubacivanje testa u pekaru i vađenje hleba, koji je nekada na ovom mestu od majevske šume pravio poznati majstor.
Prema drugoj legendi, Lopare su dobile ime po stanovnicima koji su ovdje živjeli i često se tukli, što se u žargonu naziva “lopate”.
A o starosti Lopara ne može se sa sigurnošću govoriti. Prvi podaci o naselju potiču iz druge polovine XVIII vijeka, jer su ovdje postojali gostionici, izgrađeni na raskršću puteva i služili su kao odmorište trgovačkih i drugih karavana. U Lopari počinje da se širi prostor oko reke Gnjice, stvara se dolina ove reke koja je bila povoljna za razvoj naselja.
Neki dijelovi općine Lopare su, prema ostacima iz prošlosti, bili naseljeni i ranije, jer se u pojedinim selima nalaze stećci (stećci iz srednjeg vijeka). Najviše ih je (čak 30) na tromeđi Tobuta, Labučke i Vukosavaca. Prema nekim arheološkim nalazima, tvrdi se da je na ovom području još prije 2600 godina postojalo ilirsko naselje, što odgovara srednjem željeznom dobu, bila je žandarmerijska stanica) i oba puta koja su povezivala Lopare sa susjednim općinama.
Lopare su dugo bile naselje drumskog tipa, sa dugom glavnom ulicom (prolaznom cestom) kroz sredinu i malim, često slijepim, uličicama koje se odvajaju od ove glavne ulice. U novije vrijeme iz te glavne ulice, duge 1600 metara, odvajaju se bolje ulice sa kućama, poslovnim i drugim objektima
Prema jednoj legendi ime općine Lopare potiče od drvene alatke slične lopati – drevnog lopara, za stavljanje tijesta u pekaru i vađenje hljeba, koje je nekada u tom mjestu izrađivao čuveni majstor. Druga legenda kaže da su Lopare dobile ime po stanovnicima koji su živjeli na tom području i često se tukli, što se u žargonu kaže “lopali”.
O prošlosti Lopara nema mnogo pouzdanih podataka. Prvi podaci o naselju potiču iz druge polovine osamnaestog vijeka, jer su na tom području bili konaci, a građeni su na raskrsnici puteva i služili za odmaranje trgovačkih i drugih karavana. Područje oko rijeke Gnjice se počinje širiti, stvara se njena dolina, što je bilo povoljno za razvoj domaćinstava na ovom prostoru.
Ostaci nadgrobnih spomenika bosanskih heretika (kako su ih pojedini historičari nazivali: bogumila) ili nekadašnjih pripadnika Crkve bosanske (stećaka), su veoma prisutni na području općine. Najviše ih je (čak 30) na tromeđi između Tobuta, Labucke i Vukosavaca. Prema arheološkim nalazima, tvrdi se da je u ovom kraju bilo i ilirsko naselje, još prije 2600 godina, što odgovara srednjem željeznom dobu.
Početak komunalne izgradnje vezuje se za period austrougarske vladavine (1878-1918) kada je izgrađena zgrada današnjeg općinskog suda (ranije je to bila žandarmerijska stanica) i oba puta koji vezuju Lopare sa susjednim općinama.
Vaktija Lopare je raspored dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta za vrijem Ramazana. Ako vas zanimaju vaktije za druge gradove posjetite stranice: Vaktija Srebrenik, Živinice vaktija, Gračanica vaktija, vaktija Gradačac, Banovići vaktija, Kalesija vaktija i vaktija Brčko.
