Vaktija Jelah na našoj stranici je usklađena sa vaktijom IZ. Možete biti sigurni da je tačna i ispravna.
Vaktija Jelah je raspored islamskih dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta u vremenu kada nastupi mjesec Ramazan.
Kada vjernik stupa u namaz mora znati da li je nastupilo namasko vrijeme, a da bi znao tačno vrijeme on će pogledati namaska vremena na vaktiji.
VAKTIJA JELAH – GEOGRAFIJA
Naselje Jelah nalazi se na raskrsnici puteva Tešanj-Prnjavor i Doboj-Teslić, oko 6 km sjeverozapadno od Tešnja. Mjesna zajednica Jelah je relativno mali prostor ukupne površine 9 km2, koja je smještena u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. Proteže se dolinom rijeke Usore. Sa sjevera i sjeverozapada graniči sa mjesnom zajednicom Kalošević sa sjeveroistoka sa općinom Usora. Po konfiguraciji, reljef je brežuljkast, blagih nagiba. Najniža tačka u dolini rijeke Usore iznosi 173 m, a najviša tačka 205 m nadmorske visine.
VAKTIJA JELAH – IME
Ime naselja Jelah nije sa sigurnoscu razrijeseno. Najvjerovatnije bi moglo biti da je nastalo po imenu Jele “Ercuse” koja je imala kucu u danasnjem dijelu Jelaha “Katici”…”(na kraju sadašnje ulice 1. Marta)”…Najstariji mjestani kazu da je Jela imala 3 vrlo lijepe kceri, koje su sem ljepote bile u okolini jos popularnije jer su znale vrlo lijepo svirati harmoniku. Najbolja reklama za igranku (prelo) bila je vijest da ce svirati Jeline kceri…….najstariji mjestani takodjer kazu da je kraj Jeline kuce raslo veliko stablo jela, sto moze takodje da bude povod ovome imenu naselja…..
VAKTIJA JELAH – HISTORIJA
Jelah kao centar istoimene mjesne zajednice je relativno mlado naselje. Sasvim je sigurno da je postojalo kao selo u vrijeme austrougarske uprave (o tome postoje i pisani podaci u literaturi), no isto tako postoji vjerovatnoca da je Jelah postojao i u vrijeme turske uprave u BiH. Istrazivanja s tim u vezi su u toku i za ocekivati je da ce ona rijesiti te dileme. Medjutim, ako posmatramo podrucje mjesne zajednice Jelah kao geografski prostor u sklopu doline rijeke Usore, onda sa sigurnoscu mozemo utvrditi da na tom prostoru postoje tragovi zivota ljudi pocev od paleolita, pa sve do danasnjih dana. Arheoloska ispitivanja, koja su u dolini rijeke Usore u vise navrata vrsena, pokazuju da tu postoji veci broj lokaliteta iz praistorijskog doba, kao i iz kasnijih vremena. Sa izuzetkom paleolitskog nalazista kod usca rijeke Usore, ostali lokaliteti nisu detaljnije ispitani, uglavnom zbog nedostatka sredstava za tako obimne radove. Poznato je da je najveci dio usorske doline jos uvijek nedovoljno razvijen u komunama Teslic i Tesanj, no nadajmo se da ce i ova monografija o Jelahu podstaknuti zajednice kulture na daljnja istrazivanja i time znacajno pomoci da ova mala mjesna zajednica izadje iz kruga sredina nepoznatih nasoj siroj javnosti . Tokom srednjeg vijeka dolina Usore biva naseljena slovenskim zivljem i istovremeno postaje jezgro istoimene zupe, cije je srediste bio grad Tesanj, udaljen oko pet kilometera od Jelaha. Sa uspostavom banske vlasti u Bosni tokom XII vijeka, usorska zupa ulazi u sastav bosnaske srednjovjekovne drzave. Njeni bivsi gospodari Ugri (Madjari), su vise puta nastojali da je vrate u svoje vlasnistvo. U tome su uspjeli tokom prve polovine XIII vijeka, tj.u vrijeme krstaskih pohoda, sto su ih organizovali uz dozvolu rimskog pape, protiv bosanskih patarena i «Crkve bosanske». Tadasnji usorski knez Sibislav bio je ugarski pristalica, pa je usorska zupa, za izvjesno vrijeme, ponovo dosla u sastav ugarske drzave. U vrijeme vladavine dinastije Kotromanica u Bosni zupa Usora se ponovo nasla u sastavu bosanske drzave, u cijem ce sastavu ostati do konacnog pada bosanskog kraljevstva pod tursku vlast. Ugri su jos jedanput uspjeli da zagospodare ovom oblascu i, da je za izvjesno vrijeme zadrze pod svojom upravom. Prije nego se upoznamo sa periodom turske uprave u Jelahu i okolini, podsjeticemo se da je ovaj kraj zabiljezen i u kulturnoj istoriji BiH. Rijec je o jedinstvenim spomenicima srednjovjekovne kulture na podruciju BiH-STECCIMA. U «Maloj enciklopediji Prosvete» o steccima je pored ostalog zabiljezeno i sljedece: «Zbog upecatljive naivnosti i izrazajne autenticnosti stecci spadaju u najosobenija dijela evropske narodne umjetnosti». Na podruciju mjesne zajednice Jelah, u selu Vukovu nalazi se 6 stecaka u obliku sanduka. Smijesteni su na padini brijega koji se Bajna glava, na lokalitetu Kapela. Spomenici su bili dobro obradjeni, a sada su znatno osteceni, nemaju ukrasa. Ranije je na ovom mjestu bilo vise stecaka, ali su neki nesavjesni pojedinci porazbijali i upotrebili za gradnju porodicnih kuca. Vecina se istrazivaca slaze da stecci poticu iz XIV i XV vijeka, te da predstavljaju nadgrobne spomenike imucnijih porodica, ili pojedinaca, otkud postoji i osnovana pretpostavka o prisustvu vlastele bosanske u ovom kraju. S tim u vezu mozemo dovesti i usmeno predanje koje kaze da je vlastelin Vlatko Vukovic, vojvoda bosanskog kralja Tvrtka I, zivio na Bajnoj glavi, te da je selo Vukovo po njemu i dobilo ime. Inace Vukovo nije jedino selo na ovom podrucju u kome ima stecaka. U jos devet sela tesanjske opstine evidentirano je postojanje stecaka. Oko 1520. godine turska je uprava i na ovom prostoru definitivno uspostavljena. Tesanj je ubrzo postao nahija u ciji je sastav ulazilo i zemljiste na kome je danas smjestena mjesna zajdenica Jelah. Drzalac – zakupnik znatnog dijela zemalja ove nahije bio je od pocetka turske vladavine Gazi Husrev-beg, licnost koja je po svemu sudeci uzivala veliko povjerenje tadasnjeg turskog sultana Sulejmana III Velicanstvenog. Samo se tako moze objasniti cinjenica da je sultan vec 30-ih godina XVI vijeka posebnom darovnicom darovao Husrev-begu sve zemlje koje je do tada drzao kao zakupnik. Tako su zemlje tesanjske nahije sto se prostiru s lijevu stranu rijeke Usore usle u sastav velikog Husrev-begovog vakufa koji se prostirao na 6 razlicitih strana bosanskog sandzaka. Iz turskih deftera se vidi da su navedena zemljista u pocetku (u prvoj polovini XVI vijeka) vecim dijelom bila naseljena, te da su se kasnije razvila u posebna naselja. U drugoj polovini XVI vijeka pominje se poimenicno 45 sela i zaselaka u tesanjskoj nahiji. Vecina njih se pominje pod imenom sto ga i imaju. Pomena Jelaha u to vrijeme jos uvijek nema, ali se zato pominju sela u njegovoj neposrednoj okolini kao: Vukovo, Planje s mahalom Mrkotic, Omanjska, Radusa, Trepce, Tugavici, Sivsa, Gornja Modrica ili Kalosevic, Mekis itd…. …Izuzimajuci turske deftere, veoma su rijetki drugi izvori iz kojih se moze crpiti gradja o proslosti malih seoskih sredina poput ove jelaske. Ako ih pak ima, to su ili zapisi o austro-turskim ratovima i ustancima raje, ili rijetki putopisi domacih i stranih putopisaca. Jedan od rijetkih putnika koji je proputovao ovim krajem i o njemu nesto zabiljezio, jeste Ivan Frano Jukic, svestenik franjevac, u istoriji zabiljezen kao napredan covjek, veoma zasluzan za kulturni napredak Bosne u prvoj polovini XIX vijeka (radio na osnivanju citaonica i biblioteka, izdavao casopis «Bosanski prijatelji» i dr.) Jukic je 1842. godine proputovao ovim krajem i pritom zabiljezio neke podatke, za ovaj kraj veoma znacajane.
Vaktija Jelah je raspored dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta za vrijem Ramazana. Ako vas zanimaju vaktije za druge gradove posjetite stranice: Vaktija Srebrenik, Živinice vaktija, Gračanica vaktija, vaktija Gradačac, Banovići vaktija, Kalesija vaktija i vaktija Brčko.
