Vaktija Foča na našoj stranici je usklađena sa vaktijom IZ. Možete biti sigurni da je tačna i ispravna.
Vaktija Foča je raspored islamskih dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta u vremenu kada nastupi mjesec Ramazan.
Kada vjernik stupa u namaz mora znati da li je nastupilo namasko vrijeme, a da bi znao tačno vrijeme on će pogledati namaska vremena na vaktiji.
VAKTIJA FOČA – O FOČI
Foča je grad i do posljednjeg rata druga površinom po veličini općina u Bosni i Hercegovini.
Foča je nekadašnja oaza mira, parkova, drvoreda i cvjetnjaka, stjecište bogatih trgovaca i dobronamjernih ljudi s prepoznatljivom arhitekturom tipičnoga bosanskohercegovačkog šehera u orijentalnom duhu s 18 mahala od kojih se iz 16 njih sa 17 gradskih islamskih bogomolja, sa središnjom čaršijom u orijentalnomu stilu gdje su se prije odvijala sva gospodarstvena zbivanja u gradu i susreti ljudi sa svih strana svijeta.
Foča je smještena u jugoistočnom dijelu zemlje na granici prema Crnoj Gori i Srbiji, te razmeđu krševite Hercegovine i šumovite Bosne, na izvorištu rijeke Drine. Kroz grad protiče i Ćehotina koja se u samom gradu ulijeva u Drinu.
Foča je općina s najvišim vrhom u Bosni i Hercegovini (planina Maglić 2386 metara), čiji pojedini dijelovi pripadaju najvisočijem planinskom području u BiH, od čega nekoliko visova premašuje 2000 metara nadmorske visine; jedinom prašumom u Bosni i Hercegovini i najvećom u Europi – Perućicom koja se nalazi u okviru Nacionalnog parka Sutjeska, gdje se u još uvijek netaknutom rezervatu prirode nalaze najveći europski uzorci jele (63 m) i homore (65 m), te kapitalni primjerci bukve, kao i Skakavac, zasigurno najljepši vodopad u BiH; omeđenu s jugoistoka jedinstvenim kanjonom rijeke Tare, po dubini najvećim u Europi i drugim u svijetu, odmah iza Grand Canyona u SAD-u; većim brojem prirodnih planinskih jezera i velikim brojem još uvijek nezagađenih riječnih tokova, što je utjecalo na činjenicu da postane omiljeno okupljalište poklonika splavarenja i raftinga, planinarenja, lova i ribolova i onih koji uživaju u netaknutim prirodnim ljepotama. U ovom preostalom otoku iskonske prirode živi svakolik svijet flore i faune, pa je zbog toga proglašen strogo zaštićenim rezervatom, koji se isključivo koristi za znanost i obrazovanje s ciljem da se u potpunosti sačuva za buduće generacije.
VAKTIJA FOČA – HISTORIJA
Fočansko područje naseljeno je još u neolitiku. 1889. godine u neposrednoj blizini Foče na predjelu Barakovcu na obali rijeke Ćehotine i na putu prema Čelebićima otkriveno je nekoliko pretpovijesnih gromila. Ističe se nalaz iz jednog groba koji nam kazuje da je i na Balkanu u to doba postojao običaj maceriranja mrtvaca. Iz starorimskog vremena nekoliko je spomenika (nadgrobni spomenici, novac, mozaici, fibule, trgovački utezi, fragmenti), a Tomaschek pretpostavlja da je na lokaciji današnje Foče nalazio se stari rimski grad Berselum. U srednjem vijeku nalazio fočanski kraj bio je na raskrižju putova s Jadrana u unutrašnjost Balkana.
Područje Gornjeg Podrinja uključujući i Hotču zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Tvrtkovom smrću 1391. nastaju nesređene prilike u bosanskoj državi, a ovaj kraj, zvan Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića (Kosača), humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune. Hranići su u ovom kraju držali nekoliko utvrda (Goražde, Kukanj kod Pljevalja, Sokol, Samobor kod Goražda, Cernica, Nevesinje, Đurđevac kod Pljevalja, Podsokol, Kozman, Vratar, Tođevac, Jeleč, Obalj), a Hotča je bila jedina otvorena i neutvrđena te vladarskih dvorova u fočanskom i čajničkom kraju.
Nastanak i razvitak Foče u svezi je sa zemljopisnim i prometnim položajem. Grad je na dvije rijeke, Drini i Ćehotini, i na trasi Dubrovačkog druma koji je povezivao Dubrovnik s Moravsko-vardarskom kotlinom i središnjim dijelom Balkanskog poluotoka. Matrica ulične mreže Foče odaje trasu Dubrovačkog druma: u Prijekoj čaršiji, koja se nalazi u tangentnoj zoni Pazarišta (Trgovišta), lokaliteta na kojem je nastala Hoča (Hotča) u srednjem vijeku.
Nastariji spomen Foče pada u 1368. godinu. Prvo se spominje kao Hotča, Hoča, Choča, a od dolaska osmanskih osvajača kao Foča. Kao Foču prvo ju nazivaju osmanski izvori, a poslije i domaći. Foča se spominje kao trgovačko mjesto. Vrlo je utemeljeno vezati osnivanje Foče za vrlo važni Dubrovački drum koji je preko Foče povezivao hrvatsku obalu, prije svega Dubrovnik s rudarskim i drugim privrednim središtima Bosne i Srbije. To je vrijeme kad se neovisni Dubrovnik razvio u trgovački grad i otkako Dubrovnik živo trguje sa svojim zaleđem, što datira u 11. i 12. stoljeće. Razvitku Foče pridonijeli su i rudnici željeza u nedalekoj okolici. Željezo je onda bilo tako tražena kovina. Rudnici su se djelimice eksploatirali još u 16. stoljeću. Toponimi sela Saš, Potpeć kazuju da se ondje nekad kopala i talila željezna ruda, a i danas naziru stari rudni otkopi. Foča je imala bogatu i razvijenu katoličku zajednicu. Najprije joj je znatno pridonijela prisutnost katoličkih rudara Sasa, a potom i Dubrovčana.
Grad je prošao faze graditeljsko-urbanističkog razvoja. Od otvorene karavanske posaje (plateja), trgovišta do gradskog naselja. Za Hranića i Vukčića Kosače Hotča je najvažnije trgovačko središte u istočnoj Bosni. Trgovci iz ovog kraja i iz Dubrovnika ovdje su trgovali. Budući da je bio krajnja točka puta preko Čemernog i Sutjeske, Hotčje to predodredilo za veće tržište i karavansku stanicu. Tako se i stanovnici Foče počinju baviti trgovinom, prvenstveno s Dubrovčanima. Fočanski trgovci najviše su djelovali i najbrojniji su bili u svom gradu. Po intenzitetu zaduženja kod dubrovačkih trgovaca u vremenu od 1396. do 1453. godine, odmah su poslije trgovaca iz Prače i Drijeva. Posao je uputio jedne na druge, pa se fočanski trgovci udružuju i zajednički zadužuju kod dubrovačkih trgovaca, a poznatiji trgovci često su jamci novim trgovcima.[8] Glavna roba kojom su trgovali bio je vosak, kože i ostali stočarski proizvodi te sukno. U Dubrovnik su isporučivali stočarske proizvode i vosak, a u istočnu Bosnu uvozili tkanine. Još onda bio je razvijen i obrt. Dubrovačka naseobina u Hotči raste. Bila je vrlo jaka 1402., a osobito 1422. – 1448. godine.
Trgovina tkaninama koje su mnogo kupovali lokalni stanovnici argument je gospodarske razvijenosti srednjovjekovne Foče, potreba i kupovne moći njenog stanovništva. Prisustvo dubrovačkih trgovaca podiglo je važnost grada pa je u 15. stoljeću postao najveće trgovačko središte istočne Bosne. Bogatije stanovništvo moglo je kupovati luksuznu robe te su u Foči tada radili i dubrovački zlatari. Trgovački kapital dosta je narastao. Zbog učestalih potreba trgovačkog posla, trgovci posluju u više mjesta, boravišta su imali u drugim mjestima, povezivali se s trgovcima iz drugih mjesta zajedničkim poslovima. Time je napredovala trgovina između mjesta i povezivala dotad tradicionalno izolirane sredine. Iz regije su se u Foču dovozili proizvedeni viškovi žitarica. Obrt koji se raširio među domaćim stanovnicima bio je krojački obrt.
VAKTIJA FOČA – KULTURA
U gradu Foči je 442 godine zubu vremena odolijevala po mnogima, jedna od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini, a po nekima i na Balkanu − Aladža (Šarena) džamija za koju je Hamdija Kreševljaković, jedan od najpriznatijih poznavatelja i proučavatelja islamske kulture u BiH izjavio: “Iako su Gazi Husrev-begova džamija i Sokolovićev most na Drini najmonumentalnije građevine osmanskog doba u Bosni, a Stari most u Mostaru opet djelo svoje vrste, to je ipak džamija Aladža u Foči najsavršeniji arhitektonski spomenik tog doba u ovim zemljama.
Kao i svi ostali sakralni objekti islamske kulture na području općine Foče i ova dva dragulja bosanskohercegovačke i islamske kulture su porušena tijekom velikosrpske agresije do temelja.
Grad domaćin Partizanske olimpijade, održavane svake godine u znak sjećanja na period iz NOB-a (siječnja − svibnja 1942.), kada je Foča poslužila kao krajnje odredište i baza za oporavak promrzlih sudionika čuvena Igmanskog marša, neposredno nakon stravičnoga četničkog terora i zločina nad Fočacima i izbjeglim Rogatičanima, koji je odnio više tisuća ljudskih života.
Lipnja 1882. započeta je gradnja željeznog mosta princa Karla. Građen je na mjestu gdje je nekad bila prijevozna skela preko Drine. Dovršen i u promet pušten 22. listopada 1884., i u funkciji bio do 4. svibnja 1942. kad je poslije povlačenja partizana iz Foče Titovom odlukom most srušen. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila ga je 2012. nacionalnim spomenikom BiH.
Vaktija Foča je raspored dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta za vrijem Ramazana. Ako vas zanimaju vaktije za druge gradove posjetite stranice: Vaktija Srebrenik, Živinice vaktija, Gračanica vaktija, vaktija Gradačac, Banovići vaktija, Kalesija vaktija i vaktija Brčko.
