Vaktija Jablanica na našoj stranici je usklađena sa vaktijom IZ. Možete biti sigurni da je tačna i ispravna. 

Vaktija Jablanica je raspored islamskih dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta u vremenu kada nastupi mjesec Ramazan.

Kada vjernik stupa u namaz mora znati da li je nastupilo namasko vrijeme, a da bi znao tačno vrijeme on će pogledati namaska vremena na vaktiji.

VAKTIJA JABLANICA – HISTORIJA

Najstarije iskopine govore da je ovo područje naseljeno još u metalnom dobu, premda je pravi procvat doživjelo u doba rimljana i u srednjem vijeku o čemu govori 42 lokaliteta s 683 nekropola sa stećcima i gomilama. Većina ovih spomenika materijalne kulture potječe iz kraja 2. i početka 1. tisućljeća prije Krista, a stećci uglavnom potiču iz kasnog srednjeg vijeka.

Kroz ovaj kraj su prolazili jedini karavanski putovi od Dubrovnika do srednje Bosne i putovi u dolinu Vrbasa. U odredbi bosanskog kralja Stjepana Tomaša izdatoj 1446. godine u Konjicu, u kojoj se hereticima zabranjuje gradnja i obnavljanje crkve. Među potpisnicima se spominju Petar Pavlović i Radivoj Jablanović, po kojemu je, možda Jablanica dobila ime.

U prvom popisu (defteru) iz 1477. godine spominju se i tri jablanička sela: Žugle (Žuglići), Ostrožac, Čehari. Zasad najstariji pojam Jablanica nalazimo u (drugom) defteru (popisu) iz 1488./1489. godine prema kojem se Jablanica spominje kao kraj u nahiji Neretva i bila je timar (područje) nekog bega i imala je 67 domova, 4 neoženjena i 3 muslimana. Ukupan prihod od desetine koja je davana timarniku iznosila je 5.623 akče. Ostali stanovnici su bili kršćani.

Zna se pouzdano da je Jablanica 1593. godine bila timar Gulam Šah Hudaverdi Bosna Mehmed-bega, poznatog državnika i vakifa (dobrotvora) iz Repovaca kod Konjica. Osmanska vladavina, osim hanova i putova nije ostavila bitnije tragove tako da je početak urbanizacije područja započeo dolaskom austro-ugarske monarhije, koja je izgradnjom vojarne, mostova, tunela, kuća i stanova za namještenike, željezničke postaje i hotela, udarila temelje današnjem izgledu grada i njegove okoline.

Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu donosi ukaz 30. svibnja 1893. godine da se ime Jablanice promjeni u ime “Jablanica na Neretvi”. Iako joj je od najranijih početaka, zbog svoga geostrateškog položaja predodređena sudbina kao mjesta za odmor i oporavak, Jablanica je svoj ekonomski razvoj temeljila na razvoju industrije kamena i hidroenergetskih potencijala. Premda su i ranije postojale vjerske škole (sibjan mektebi), prva narodna osnovna škola u Jablanici počela je s radom 1902./3. godine u Popovića kući (danas Halebića kuća).

Vrijedno spomena je da je se 1917. odijeljivanjem od župe Konjic oformila župa Jablanica koja je posvećena Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije dok je tradicionalna proslava 8. rujna kada se okupe raseljeni župljani kao ostali hodočasnici.

VAKTIJA JABLANICA – PRIVREDA

Iako su dosta davno (1870.) otkrivena prva rudišta vrlo kvalitetnog kamena koji se po mineralnom sastavu podudara s granitom, tek se odlaskom Austro-ugarske i završetkom Prvog svjetskog rata, 1920. godine, započelo s prvom eksploatacijom što je ujedno i početak razvoja industrije u Jablanici i jablaničkom kraju. Klesar Franjo Rothan, prvi je shvatio kakvo neslućeno bogatstvo i kvalitet kriju obale Neretve u području Bukova poda pa je sam započeo s ispitivanjem tog jedinstvenog kamena sa širokom primjenom u građevinarstvu. Uspio je dobiti državnu koncesiju na eksploataciju, međutim na tom poslu nije dugo ostao sam. Za njim je za kratko vrijeme krenulo još desetak koncesionara, koje je privukla mogućnost dobre zarade s obzirom na jeftinu radnu snagu i osiguran plasman obzirom na jedinstvenost i kvalitetu u odnosu na dotad poznata nalazišta.

Najjači među njima bio je Dušan Mihajlović, koji je 1922. godine formirao društvo za proizvodnju granita “Neretva”. Stručnu snagu i majstore klesare Mihajlović je doveo iz Slovenije, Dalmacije i Makedonije. Kolika je bila proizvodnja kamena ne zna se pouzdano ali se zna kako su se kamene ploče počele izvoziti i na inozemno tržište.

Od svih koncesionara i poslodavaca izdvojila su se dvojica najsnažnijih koji su formirali svoja poduzeća. Dušan Mihajlović je bio vlasnik poduzeća na desnoj, a Dragutin Ras na lijevoj obali Neretve. Svi oni skupa zapošljavali su više stotina radnika, mahom neškolovanih mladića iz okolnih jablaničkih sela. Bez obzira na sve teškoće u jablaničkim kamenolomima, činjenica da se može nešto zaraditi bio je značajan trenutak u promjeni svijesti mnogih seoskih obitelji koje su se stoljećima uzdržavale boreći se s prirodom.

Eksploatacija i prodaja granita te mogućnost zapošljavanja radnika doveli su u Jablanicu i nove stanovnike, koji su tu nalazili posao i interes. Bili su to poslovođe, nastojnici i trgovci iz drugih krajeva zemlje. Ubrzo su otvarane i zanatske radnje. Stizali su i penzionirani policajci i zapošljavali se kod poslodavaca kao nadzornici i čuvari. Jablanica je izrastala sporo, razvijala se kao moderno naselje i u Kraljevini Jugoslaviji je spadala u rijetka mala mjesta koja su bilježila napredak i uspon. Podizane su nove kuće, razvijala se trgovina, jačalo zanatstvo, a pomalo i turizam, s obzirom na ugodnu klimu i okolne prirodne ljepote.

Vaktija Jablanica je raspored dnevnih molitvi za svaki dan i naznaka za početak i završetak posta za vrijem Ramazana. Ako vas zanimaju vaktije za druge gradove posjetite stranice: Vaktija Srebrenik, Živinice vaktija, Gračanica vaktija, vaktija Gradačac, Banovići vaktija, Kalesija vaktija i vaktija Brčko.

evaktija
Vaktija Jablanica

Koliko je koristan ovaj sadržaj?

Kliknite na zvjezdicu da biste je ocijenili!

Prosječna ocjena / 5. Brojanje glasova:

Još uvijek nema glasova. Ocijenite prvi!