Sura Maun (Li ilafi kurejš) – arapski, transkripcija, prijevod
Transkripcija sure Maun
1.) Erejtellezi jukezzibu bi ddin
2.) Fe zalikellezi jedu ul jetim
3.) Ve la jehuddu ala ta amil miskin
4.) Fe vejlul lil musallin
5.) Ellezine hum an salatihim sahun
6.) Ellezine hum jura une
7.) Ve jemne unel maun.
Prijevod sure Maun
1.) Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?
2.) Pa to je onaj koji grubo odbija siroče,
3.) i koji da se nahrani siromah – ne podstiče.
4.) A teško onima koji, kada molitvu obavljaju,
5.) molitvu svoju kako treba ne izvršavaju,
6.) koji se samo pretvaraju
7.) i nikome ništa ni u naručje ne daju!
Tefsir sure Maun
“Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?”/1/ “Pa to je onaj koji (grubo) odbija siroče”, /2/ “i koji da se nahrani siromah – ne podstiče”/3/ “Pa teško klanjačima”, /4/ “koji su nemarni prema svome namazu”, /5/ “koji se samo pretvaraju” /6/ “i nikome ništa u naruč ne daju!” /7/
Tj. Muhammede, jesi li vidio ko poriče proživljenje na onom svijetu, nagradu i kaznu? “Pa to je onaj koji grubo odbija siroče”, tj. onaj ko ga zlostavlja i čini mu nepravdu. “…i koji da se nahrani siromah – ne podstiče”, tj. siromah koji nema ništa o čemu bi živio. Uzvišeni zatim kaže: ” Pa teško klanjačima, koji su nemarni prema svome namazu.
” Od Sad ibn Vekkasa prenosi se da je rekao: (693) “Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ko su oni koji su nemarni prema svome namazu, pa je rekao: “To su oni koji svoje namaze ne obavljaju na vrijeme.” “…koji se samo pretvaraju.” Imam Ahmed od Abdullaha ibn Amra prenosi da je rekao:
“Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (694) ‘Ko ljudima priča o svojim djelima, tj. hvali se, Allah ga u očima svojih stvorenja umanjuje i prezire.’” U vezi sa riječima Uzvišenog: “…koji se samo pretvaraju” treba reći da se u (rija) pretvaranje ne ubraja kad neko uradi neko dobro djelo u ime Allaha pa to svijet sazna i onome ko ga je uradio bude drago.
Dokaz da je to tako jesu Ebu-Hurejreove riječi koje u svome Musnedu navodi Hafiz Ebu-Ja’la el-Mensuli, gdje Ebu-Hurejre, r.a., kaže: (695) “Klanjao sam kad je ušao jedan čovjek pa mi je bilo drago.
To sam spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je rekao: ‘Potvrđene su ti dvije nagrade: tajna i javna.’” “…i nikome ništa ni u naruč ne daju”, tj. svoj ibadet prema svome Gospodaru ne obavljaju kako treba, niti prema Njegovim stvorenjima postupaju kako treba i ne pomažu ih, čak ni davanjem u naruč onoga čime bi se mogli koristiti.
Neki kažu da se pod riječi “naruč” misli na zekat. Takvo mišljenje prenosi se od Alije i Ibn-Umera. Hasan el-Basri kaže: “Ako klanja, pretvara se, a ako ga namaz prođe, ne brine se. On od svog imetka, zekat ne izdvaja” – a u drugoj verziji – “…sadaku od svoga imetka.” Upitan šta znači riječ “naruč” Ibn-Mes’ud rekao je: “To je ono što ljudi između sebe jedan drugom pozajmljuju kao što su: sjekira, lonac, kofa i slično.”
Od Ibn – Abbasa se prenosi da se pod tim misli na kućne stvari, i izbjegavanje da se pomogne imetkom ili na drugi način. Zato Muhammed ibn Ka’b u vezi sa riječima Uzvišenog “…i nikome ništa ni u naruč ne daju”, kaže da se pod tim misli na učinjeno dobro prema drugome.
Zato u hadisu stoji: (696) “Svako dobro djelo je sadaka” Ibn-Mani preko Amira ibn Rebia prenosi da je Ali ibn Fulan en-Numejri rekao: “Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (697) ‘Musliman je muslimanu brat; kad ga sretne, nazove mu selam, a ako mu se nazove selam, uzvrati pozdrav još bolje i ne susteže se da, kad mu se nešto zatraži u naruč, to da.’” Rekao sam: “Božiji Poslaniče, šta je naruč?” “Kamen, drvo i slično”, odgovorio je. Allah, opet, najbolje zna !
Tefsir: Ibn Kesir
